Nikad ne psujem, stvarno ne psujem. Dobro ajde, samo ponekad i to iz iskljuÄivog razloga kako bi sugovorniku naglasio ozbiljnost mojih rijeÄi.
Jednom sam proÄitao hvalospjev o tome kako hrvati najsoÄnije psuju. Digao se meni na tu priÄu i... Rezultat je ovaj tekst koji, usput reÄeno, nikad nigdje nije objavljen.
A u kurac! Ovaj kurac na poÄetku sam namjestio jer znam da će onaj kurÄev urednik cenzurirati ovu svetu rijeÄ svakog ko ima kurca. Radi onu kurÄinu od posla i zabija kurac u usta nama poštenim novinarima. Hajd da ima kurca pa da mi to veli u oÄi. Nabio bi mu kurÄinu u dupe. Nemojte me krivo shvatiti! Nisam peder – radi se o neminovnoj žrtvi kako bi suprotnoj strani došlo do kurca kako mu je pametnije da se kurÄi negdje drugdje. Osim ako on nije peder. A u kurac! U tom sluÄaju sam ja popušio kurac. Ma znaš što: boli me kurac što će ko cenzurirati a što neće. Nabijem ih sve po spisku na kurac.
S druge strane, ako ti sad to Äitaš znaÄi da me nije cenzurirao. Ma kurÄina je on prava. Sad bi on mogao umjesto mene popušiti kurac kod gazde a za to treba imati kurac do poda. Od gazde se ograđujem jer uopće ne znam koji je njemu kurac. Hoda po svijetu nakurÄen i nema što mu ne ide na kurac. UkljuÄujući i one kurÄiće koji mu se uvlaÄe u dupe. Ma urednik je kurÄina i pol. Klanjam mu se do kurca.
E, ako je prošlo kod urednika, možda prođe i kod gazde. Možda dobijem i dodatak na svoju kurÄinu od plaÄe. Možda i ured ko što ga ima onaj kurac, ma ne znam kako se zove. Možda… Ma kad malo bolje razmislim, dobit ću ja kurÄinu od dodatka i kurÄinu od ureda. Boli njih kurac što im ja dižem onaj kurac od klikova i što bez mene ne bi mogli kurcem mrdnuti. Ma popet ću se ja njima na vrh kurca! Režem kurac ako neću. Skidat će me pipsom al' 'oće kurac.
No, koji sam kurac zapravo htio reći. Bilo mi je na vrh jezika i sve otišlo u kurac. Sva sreća da je to moje sveto mjesto. Stalno sam u nekom kurcu. Kad se ujutro treba dići, ja u kurcu, kad treba ići na posao ja u kurcu, kad treba najboljem frendu biti jamac, ja u kurcu, kad treba platiti cugu, ja u kurcu, kad treba ševit ženu – ja u kurcu. I koji mi kurac fali?
Htio sam vam zapravo prepriÄati jedan razgovor sa svojim kurcem. Više je to bio monolog jer sam ja ostao bez teksta. Koji se kurac Äudite, ko da se vama vaš kurac nije nikad obratio. Naravno da nije kad ga ni nemate. E pa ja imam kurÄinu od kurca i naši mi razgovori leže baš onako, što se kaže – niz kurac.
Kaže on meni: Pa dobro koji je kurac ovim ljudima. Kurac im ne silazi s ustiju a ja nikako da shvatim jel to oni mene štuju ili psuju. Evo na primjer: Kaže tebi Jura: „Odi u kurac!“ – ono danas kad si mu ispriÄao kako si poševio, pardon, kako sam ja poševio Ljubu iz kadrovske, i svi se smijete. A kad ti je to isto rek'o tip u autopraoni nakon što si ga pet puta za redom tražio da ti opere staklo, eto fajta.
Pita te urednik jesi li napisao Älanak, ti kažeš - jesam kurac, jesi li dobio plaÄu – jesam kurac, jesi li ševio štogod – jasam kurac… Pa dobro, jesi li ili nisi!
A što je htjela reći ona pica na blagajni kojoj si se danas upucavao kad je rekla: „Ideš mi na kurac!“ Koji kurac, Äiji kurac, Äime … I na kraju krajeva, kako se to ide na kurac.
Još mi je manje jasno što žele reći kad kažu: „Puši kurac!“ . Jel' to kao neka kazna?
Ima onih izjava koje me bocnu taman toliko da ne poludim. Kao na primjer: „Sav si za kurac“. Kao da sam ja neka kanta za smeće, bez imalo dostojanstva i kriterija. Jes da mi nije bitno što ću ševiti ali, stani malo, budimo realni.
Ali ako još jednom Äujem da neko kaže: „Tup si k'o kurac“, „Spor si ko kurac“ ili još gore „Glup si ko kurac“, opalit ću ga kurcem posred Äela.
A i ti me stalno sramotiš. Reci još jednom onoj hrpi sala „Nabijem te na kurac“, nećeš više nabijati na kurac ni svoju ruku. „Mami ti ga nabijem“ – budalo jedna to si rekao Francu. Pa jesi li mu vidio mamu!
Jel vam sad jasno zašto sam ostao bez teksta. I što da ja kažem svome kurcu!? Ništa osim: „Ma nemoj se živcirati stari. Nema tu ništa osobo. Jednostavno je sve ošlo u kurac!“