Iako naj?ešće ostavljam dojam dosadnog, ozbiljnog i krajnje nezanimljivog tipa, kladim se da bih jako uspješno pisao scenarij za Sinfielda npr. Kad pišem... Nabadam po tastaturi s dva prsta taman onim tempom kojeg moj mozak lokoćom prati. E tako iz mene izlete svakojake glupost. Možda uspijem koju zaljepiti i na ovo mjesto - s isklju?ivom namjerom da nekoga nasmijem.
Nikad ne psujem, stvarno ne psujem. Dobro ajde, samo ponekad i to iz iskljuÄivog razloga kako bi sugovorniku naglasio ozbiljnost mojih rijeÄi.
Jednom sam proÄitao hvalospjev o tome kako hrvati najsoÄnije psuju. Digao se meni na tu priÄu i... Rezultat je ovaj tekst koji, usput reÄeno, nikad nigdje nije objavljen.