Životinje osjećaju, zar ne?
Svatko tko ima kućnog ljubimca uopće na dvoji oko toga da njegov ljubimac osjeća. Ali...
Problem koji se krije iza pitanja „Osjećaju li životinje ili ne?“ pojavljuje se na sljedećim razinama:
- Znanstvenom dokazivanju – iznijeti dokaz o životinjskim osjećajima još uvijek je očito prerevolucionarno
- Na individualnoj razini – kad bi trebali biti svjesni da konzumirama osjećajna bića (navođenje primjera bilo bi šokantno i kao takvo neprimjereno ovom materijalu)
- Stupnja osjećaja koji se priznaju životinjama – najčešće im se priznaju jednostavniji kao što su bol, strah… ali ne i sreća, tuga, ljubav…
Zahvaljujući tradicionalnom uvjerenju:
- kako je meso neophodna hrana
- kako je meso dio tradicije koju treba njegovati
- kako je svaka promjena jelovnika kompliciranje i nepotrebno inkomodiranje
- kako su ljudi superiorni te da kao takvi zaslužuju i trebaju biti na vrhu hranidbenog lanca
- kako je meso samo meso a ne mrtvo, ubijeno živo i osjećajno biće
odnos čovjeka prema životinjama nije se značajnije promijenio u posljednjih 20 000 godina. S obzirom na stagnaciju odnosno, najblaže rečeno, krizu društvenog i socijalnog razvoja, smatramo kako je ljudskom društvo neophodan kvantni skok.
Upravo priznavanjem prava na život životinjama i postavljenjem u obranu života neosporno (socijalizacijski i razvojno) nižim vrstama, ljudski rod ima priliku dokazati svoju veličinu.
Zatvaranje očiju pred jednim problemom, posebno ako se radi o posve trivijalnom kao što je odgovor pitanje „osjećaju li životinje ili ne“, u konačnosti može dovesti do kolektivnog sljepila.
Ljudi isključuju svjesnu razinu u trenutku konzumacije mesa. Kao svjesna bića, trebali bi biti svjesni svojih postupaka, pa tako i prilikom hranjenja i oblačenja.
.jpg)
Odnos čovjeka prema životinjama rezultat je nerazumijevanja postupaka a ne ljudske zlobe. Svaka promjena mora se dogoditi na razini svijesti odnosno osviještenosti. Odluka o NE ubijanju životinja rezultat je podizanja razine svijesti. Ako razvoj svjesnosti zamislimo kao stablo po kojem se penjemo obuhvaćajući njegove grane koje predstavljaju razne segmente našeg postojanja i našeg djelovanja, i odnos pojedinca i ljudske vrste prema drugim živim bićima značajna je grana toga stabla. Uopće bez namjere favoriziranja vegetarijanaca (namjerno izdvajamo vegetarijanstvo kao suprotnost mesojedstvu) kao osoba svjesnijih na toj jednoj razini, svijest o dobrobiti prema životinjama ne zamišljamo na najvišoj razini, niti kao uvjet da bi se penjalo prema gore. Ne isključujemo mogućnost da su se pojedinci popeli visoko na drvu svijesti dok im je pojedina grana ostala u sjeni i nerazvijena.
Svaki čin, pa tako i onaj usmjeren ili neusmjeren prema životinjama u nužnoj je ovisnosti o mogućnosti izbora. Visoko poštujući „životinjske“ nagone koji na ovom stupnju razvoja još uvijek određuju naše djelovanje, a posebno nagon za preživljavanjem, prepoznajemo situacije u kojima je nasilno ponašanje prema životinjama jedini izbor. U tom slučaju smo ga spremni i opravdati uz naglasak da na stupnju razvoja kojem ljudsko društvo stremi ni to neće biti prihvatljivo.
MOJE RUKOTVORINE
MOJI PROJEKTI
